VUKOVAR

Svaka misao, koja upućuje na Vukovar, zgrozi me. Prolazili su me trnci dok nam je profesorica pripovijedala o njemu. I prije sam znala sve to i nijedan put nisam ostala ravnodušna. Cijela me priča potresa.

Nisam bila rođena za vrijeme rata, ali po pričama, slikama, dokumentarcima znam otprilike što se tada događalo.

S jedne mi je strane drago što nisam morala to gledati i proživljavati, a s druge strane, voljela bih da sam živjela u tom vremenu i da sam mogla hrabrim riječima podržavati sve oko sebe i suosjećati s drugima.

S ponosom mogu reći: „Ponosna sam na tebe, Vukovaru!“

Zahvalna sam i svima onima koji su se borili, a posebno onima koji su svoj život dali za Vukovar.

Ipak, da nije bilo njih, mi danas ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Ne mogu opisati svoju zahvalu, a nadam se da će moje jedno veliko HVALA njima puno značiti.

                                                                                                             učenički rad

(Ne) zaboravna bol

Nisam svjedočila svim bolnim danima,

znam samo o prekršenim ljudskim pravima.

Oko mene radost, sreća, pjev ptica,

ponekad pomislim da smo im zaboravili lica.

Lica vojnika koji su nam ovo sve pružili,

koji su naš začarani, sretni krug zaokružili.

Zvuk svake granate se čuje,

veliku bol i tugu uzrokuje.

Uzrokuje bol u srcu koja ne želi nestati,

neka, s njom ćemo još jači postati.

Ne bismo smjeli mrziti prošlost,

nego vjerovati u bolju budućnost.

Budućnost radosne djece, pjeva ptica,

i osmjeha nama bliskih lica.

       učenički rad

Malo ljubavi za Vukovar

Djeca i ljudi plaču

dok oni na naše zgrade skaču.

Ruše rovove

i pale krovove.

Vrisak se čuje na sve strane,

a neki nemaju ni malo hrane.

Bolnica je puna ranjenika,

naših dragih vojnika.

Čuvaju nas i paze,

dok mame svoje bebe maze.

Tada su rušili naše sne,

a neki danas imaju sve.

                                          učenički rad