Dana 1. rujna 2023. ispratili smo u mirovinu našeg dugogodišnjeg ravnatelja, Nikicu Mihaljevića.

Biti na čelu jedne škole više od 30 godina znači da osoba uzastopno dobiva potvrdu svoje kvalitete te novo povjerenje kolektiva.

Započevši svoj put ravnatelja, odmah je naišao na neizmjerno tešku i zahtjevnu situaciju. Iz mirnoga razdoblja preuzeo je školu u trenutku kad je našu domovinu zahvatio rat. To je dakako zahtijevalo i posebnu organizaciju rada.

Promijenivši ime škole prema Ocu Domovine Anti Starčeviću, dao joj je trajni pečat i podsjetio na velikane hrvatske povijesti koji su se od davnih vremena borili za samostalnost ove zemlje.

U ovoj školi svi smo se osjećali ugodno zato što je više puta rekao da mu je škola postala druga obitelj i da bismo svi na radnome mjestu trebali imati taj osjećaj. Kolektiv bi trebao imati osjećaj zajedništva, bliskosti kao i pripadnosti obitelji jer kad postoji takva povezanost, onda se dobro osjećaju i oni koji rade s djecom, a i djeca i roditelji.

Nakon što je vlastiti kolektiv postavio na noge i uspostavio odnos povjerenja, tada je došla i stepenica više, a to je da ste postao voditelj Udruge ravnatelja osnovnih škola.

Kao kruna svega je i „Nagrada za životno djelo Ivan Filipović“ za 2022. godinu koja je još jedno u nizu priznanja kvalitetnog rada našeg, sad već bivšeg, ravnatelja Nikice Mihaljevića.

Ispraćaj je bio prepun emocija, djelatnice naše škole su ravnatelju u čast izvele i prigodan bećarac nakon kojeg je uslijedio i vrlo emotivan govor ravnatelja kojeg je završio pročitavši pjesmu koja je njemu osobno jako draga, a vjerujem da će se i nama koji smo je čuli urezati u sjećanje:

ŽIVOT

Ne žuri kroz život,

tako se samo prašina diže.

Život se živi lagano,

svatko na cilj stiže.

Mene su učili,

da su malene stvari bitne.

Sretan je samo onaj

tko želi stvari sitne.

Ruke su tu da grle,

a ne da nose stvari.

Duša je uvijek mlada,

jer samo tijelo stari.

Ne grabi već stiči,

u sebi sreću gradi.

Vrijednost se čuva unutra,

a ne na fasadi.

Zastani tek kad shvatiš,

što u životu vrijedi.

Da imaš kome da se vratiš,

da ima tko da te slijedi.

Samo te jedno molim,

riječi se ovih sjeti,

Na cilj će stići svatko,

bilo da gmiže ili leti.

Uvijek se sa dušum igra,

anđeo ili vrag.

Čovjek se pamti po onom,

KAKAV OSTAVI TRAG!

Zajedno sa našim ravnateljem u mirovinu smo ispratili još dvoje dragih nam i jednako vrijednih kolega: učiteljicu Maricu Ilić i učitelja tjelesne i zdravstvene kulture, Josipa Kunu.

Ostavili ste nam neizbrisiv trag i zasigurno ostajete u našim srcima. Uživajte u mirovini koju ste itekako zaslužili.

HVALA VAM!